Crkva Sv. Ane

Crkva Sv. Ane na Savini je zbog svoje ambijentalne spomeničke vrijednosti, poslije kompleksa manastira Savina, bila jedna od najposjećenijih u Herceg-Novom, posebno zbog jedne porodične grobnice iz 16. vijeka - porodice don Ferantea Gonzage, koji je sa španskom flotom 1538. godine, za kratko vrijeme oslobodio Herceg-Novi od Turaka. Poslije ponovnog turskog osvajanja grada 1539. godine don Ferante Gonzaga sa svojom porodicom i porodicama bliskih prijatlja ostaje u Herceg-Novome, uz garancije i saglasnost Truaka. Dalje, kako navodi u svojoj monografiji o Herceg-Novom hercegnovski profesor Tomo K. Popović, bilo im je dozvoljeno da na brežuljku, sa istočne strane grada, sagrade crkvu na istom mjestu gdje se prije dolaska Turaka nalazila pravoslavna crkva Sv. Petke, koju su Turci kod osvajanja 1481. godine, porušili,kako bi na tom istaknuto mjesto postavili topove.

Crkva Sv. Ane tako je postala porodična kapela don Ferantea Gonzage, a originalna grobna mramorna ploča, sa isklesanim grbom njegove porodice u vrijeme drugog svjetskog rata je, nažalost, otuđena (Danas pouzdano znamo da se nalazi u Padovi). Sačuvali smokopiju natpisa i grba. S obzirom da je crkva bila nagrižena zubom vremena, don Feranteov unuk se obratio Turcima s molbom da je obnovi. Crkva je četiri puta bila rušena: dva puta od Turaka 1481. godine i 1687. godine i u zemljotresima 1667. godine, i posljednjem 1979. godine koji je razorio. Potomci ove čuvene španske porodice, vremenom su se toliko asimilirali, da su se prozvali njaprije Nikelovići, a potom Nikičevići, i oni su sve do 1914. godine obnavljali ovu Crkvu. Poslije potresa 1979. godine, crkva je na istom mjestu, uz brižno poštovanje vertikalnih i horizontalnih gavarita, korišćenjem sačuvanih arhitektonskih elemenata sa stare crkve, obnovljena u cjelosti, dok je zvonik rekonstruisao arhitekta Boris Dabović iz Herceg-Novog, na osnovu starih fotografija iz bogate kolekcije Steva Lepetića)