Mala Sveta gora na uvid turistima
Na području hercegnovske opštine postoji 89 sakralnih objekata ali vjerski turizam kao značajna privredna grana, od koje žive mnoge zemlje, još uvijek nije prepoznat kao nešto od čega svi mogu imati koristi.
U okviru Projekta urbanog mobilijara i vizuelnih komunikacija Agencija za izgradnju i razvoj, sa posebnim osvrtom na Centar grada i Zapadno podgrađe, ispred osam sakralnih objekata postavila je dvojezičke info table. Arhitekta Slobodan Popović, direktor Agencije, najavio je da će ovaj projekat biti nastavljen na Luštici, poluostrvu kojeg zbog velikog broja sakralnih objekata nazivaju još i mala Sveta gora, a na kojem će uskoro otpočeti postavljanje 20 info tabli. - Osnovni motiv u realizaciji ovog projekta je činjenica da čak ni veliki broj domicilnog stanovništva, da ne govorimo o turistima, ne znaju o kojoj je crkvi riječ ili iz kojeg perioda potiče. Da bismo naprosto eliminisali tu pojavu odlučili smo da na jedan atraktivan način damo informaciju, koja će ne samo poslužiti posjetiocima grada, već i domaćem stanovništvu da se na neki način informiše i edukuje kada je riječ o sakralnim objektima, koji istovremeno imaju i nesumnjiv kulturno istorijski značaj. Sa akcijom postavljanja tabli na maternjem i engleskom jeziku počeli smo u užem centru grada. Obuhvatili smo pet pravoslavnih i tri rimokatolčke crkve. Info table sadrže tačan naziv sakralnog objekta, vijek u kojem je izgrađen, i fotografije iz radionice foto majstora Miodraga Golubina.Budući da je projekat naišao na odobravanje i opštu prihvaćenost, odlučili smo da ga nastavimo na području poluostrva Luštica, i to za ukupno 20 sakralnih objekata.
Na Luštici, info table pored tačnog naziva crkve, i vijeka u kojem je nastala, sadrže još i podatak o zaseoku kojem pripada. Posao oko postavljanja info tabli ispred sakralnih objekata na Luštici, trbalo bi da bude okončan do kraja tekućeg mjeseca - objasnio je arh. Popović.Na području hercegnovske opštine postoji 89 sakralnih objekata koji spadaju u kategoriju spomenika kulture. Od ovog broja 74 hrama pripadaju Srpskoj pravoslavnoj crkvi, 14 Rimokatoličkoj, dok se 11 ruševnih sakralnih objekata vode kao arheološka nalazišta. Uprkos ovoj impozantnoj brojci vjerski turizam kao značajna privredna grana, od koje žive mnoge zemlje, još uvijek nije prepoznat kao nešto od čega svi mogu imati koristi.Na žalost gradski oci i dalje ostaju na fonu nepeviziđene i veoma popularne takmičaraske discipline ko je veći Crnogorac odnosno Srbin. Na skupštinskom zasijedanju održanom prije par godina ta disciplina omela je inicijativu Građanske partije da se na rodnoj kući Sv. Leopolda Mandića postavi spomen ploča. U Padovi, mjestu u kojem se nalazi kelija u kojoj je živio i umro ovaj rimokatolički svetac, godišnje ubire na milione eura od turista koji je posjete. Sa druge strane, Turistička organizacija grada koja treba da bude pokretač i inicijator pored ostalih i ove vrste turizma svoju je djelatnost svela na sedmične izvještaje o broju gostiju u Herceg Novom i šture izvještaje sa Sajmova turizma sa prostora bivše Jugoslavije. Hoteli ne posjeduju vodiče, koji bi organizovano, kao nekada, odvodili svoje goste u obilazak kulturno istorijskog blaga Herceg Novog, dok mnogobrojne turističke agencije smatraju da je dovoljno pored 89 sakralnih objekata, koji se praktično " nalaze pred nosom", odvesti turiste u posjetu manastiru Ostrog, Kotoru ili Dubrovniku.Ni u jednom vjerskom objektu, ne samo što ne postoji vodič koji bi turistima objasnio iz kojeg vijeka isti datira, i po čemu je on značajan, već u njima ne postoje čak ni brošure koje ih o tome mogu obavijestiti, a koje bi im mogla ustupiti TO grada. Hercegnovska opština, opredjeljuje sredstva za sanaciju sakralnih objekata, no ona su daleko od dovoljnih da bi se ista valorizovala na pravi način, naročito danas kada se očekuje snažan udarac globalne ekonomske krize.Ali postoje i drugi načini da se skrene pažnja na kulturno istorijsko blago koje Herceg Novi nesumnjivo ima, način na koji je to učinila Agencija za izgradnju i razvoj grada. Primjer kojeg trebaju slijediti kako nadležni Sekretarijati lokalne samouprave, tako i Turistička organizacija, hotelijeri, ugostitelji, turističke agencije i mnogi drugi, ukoliko misle da jedna od najznačajnijih grana turističke privrede - vjerski turizam, od koje žive mnoge zemlje, konačno zaživi i u Herceg Novom.Od Mile do NemileTokom svoje kratkotrajne vladavine, Španci su na temeljima porušene pravoslavne crkve Sv. Petke na Savini, 
izgradili crkvu Sv. Ane, u kojoj je, turski zapovjednik Hajrudin Barbarosa, dopustio španskom aristokrati don Ferante Gonzagi, i pedesetorici njegovih vojnika, ispovijedanje svoje vjere. Grobnica plemićke porodice Gonzaga, je četiri puta rušena, ali i obnavljana od strane potomaka, koji su kasnije promjenili prezime u Nikelović, a potom u Nikičević.Predanje kaže, da sa španskom armadom, nije stigla samo pošast rata, već i jedan portugalski pjesnik, jevrejskog porijekla, Flavio Eborneze, čije je pravo ime bilo Isaia Koen i koji je u ove krajeve bio protjeran od strane inkvizicije. U jednoj od svojih pjesama, on je opisao lokalnu legendu o izvoru Mila, koji je nakon samoubistva, dva mladića, nesrećno zaljubljena u istu djevojku, prozvan Nemila, imenom, po kojem nosi naziv cijelo jedno naselje u Herceg Novom. Isaia Koen, sahranjen je na jevrejskom groblju u Herceg Novom, koje je nakon jednog od razornih zemljotresa, potonulo u morske dubine.
Ono što se ne zna o manastiru Savina, da se brošure ostave na recepcijama hotela, izdavaocima privatnog smještaja ili unutar sakralnih objekata, turisti bi znali da se kompleks manastira Savina sastoji od dvije crkve posvećene Uspeniju presvete Bogorodice, konaka i crkve Sv. Save koja je izgrađena još u 12. vijeku. Na maloj crkvi stoji natpis iz 1831. godine, koji govori o tome da je crkva nastala još 1030. godine, a u njoj se nalaze freske iz 15. vijeka, rad kotorskog slikara Lovra Dobričevića. Carske dveri i raspeće u njoj, radio je 1703. godine Dimitrije Daskal, a hramsku ikonu Uspenija Bogorodice, njegov sin Rafailo. S druge strane, veliku crkvu je od 1777. do 1799. godine gradio Nikola Foretić, čuveni korčulanski majstor. Ikonostas u njoj, je 1795. godine radio bjelopoljski ikonopisac pop Simeon Lazović sa svojim sinom Aleksijem. Posjetioci na žalost ne mogu vidjeti bogatu manastirsku riznicu u kojoj se čuvaju kristalni krst Sv. Save iz 13. vijeka, plaštanicu iz 1642. godine, srebrnu petohljebnicu iz 1648. godine, kivot manastira Tvrdoš iz 1615. godine, putir iz 1650. godine, baš kao ni jedan od rijetkih portreta iz mladosti ruskog cara Petra Velikog.
izgradili crkvu Sv. Ane, u kojoj je, turski zapovjednik Hajrudin Barbarosa, dopustio španskom aristokrati don Ferante Gonzagi, i pedesetorici njegovih vojnika, ispovijedanje svoje vjere. Grobnica plemićke porodice Gonzaga, je četiri puta rušena, ali i obnavljana od strane potomaka, koji su kasnije promjenili prezime u Nikelović, a potom u Nikičević.Predanje kaže, da sa španskom armadom, nije stigla samo pošast rata, već i jedan portugalski pjesnik, jevrejskog porijekla, Flavio Eborneze, čije je pravo ime bilo Isaia Koen i koji je u ove krajeve bio protjeran od strane inkvizicije. U jednoj od svojih pjesama, on je opisao lokalnu legendu o izvoru Mila, koji je nakon samoubistva, dva mladića, nesrećno zaljubljena u istu djevojku, prozvan Nemila, imenom, po kojem nosi naziv cijelo jedno naselje u Herceg Novom. Isaia Koen, sahranjen je na jevrejskom groblju u Herceg Novom, koje je nakon jednog od razornih zemljotresa, potonulo u morske dubine.
Ono što se ne zna o manastiru Savina, da se brošure ostave na recepcijama hotela, izdavaocima privatnog smještaja ili unutar sakralnih objekata, turisti bi znali da se kompleks manastira Savina sastoji od dvije crkve posvećene Uspeniju presvete Bogorodice, konaka i crkve Sv. Save koja je izgrađena još u 12. vijeku. Na maloj crkvi stoji natpis iz 1831. godine, koji govori o tome da je crkva nastala još 1030. godine, a u njoj se nalaze freske iz 15. vijeka, rad kotorskog slikara Lovra Dobričevića. Carske dveri i raspeće u njoj, radio je 1703. godine Dimitrije Daskal, a hramsku ikonu Uspenija Bogorodice, njegov sin Rafailo. S druge strane, veliku crkvu je od 1777. do 1799. godine gradio Nikola Foretić, čuveni korčulanski majstor. Ikonostas u njoj, je 1795. godine radio bjelopoljski ikonopisac pop Simeon Lazović sa svojim sinom Aleksijem. Posjetioci na žalost ne mogu vidjeti bogatu manastirsku riznicu u kojoj se čuvaju kristalni krst Sv. Save iz 13. vijeka, plaštanicu iz 1642. godine, srebrnu petohljebnicu iz 1648. godine, kivot manastira Tvrdoš iz 1615. godine, putir iz 1650. godine, baš kao ni jedan od rijetkih portreta iz mladosti ruskog cara Petra Velikog. 
Нема коментара:
Постави коментар